Za Osnovnu školu od 5. - 8. razreda i Srednju
Gladbit: Lektire
Blog
petak, travanj 15, 2011


Bilješke o piscu:
Branka Primorac, novinarka i urednica Večernjeg lista i hrvatska spisateljica, rođena je u Zagrebu.
Sve škole (od osnovne do Fakulteta političkih znanosti) pohađala je i završila u Zagrebu. U zagrebačkoj redakciji Večernjeg lista radi kao novinarka i urednica kulture. Pisanjem se bavi cijeli život, a u književnost ulazi s dvije knjige u jednoj godini: Maturalcem, koji dobiva Nagradu "Mato Lovrak" za najbolji roman za mladež objavljen u 1993. godini, i Mama, pazi pas! Slijedi Sve zbog Ane (1996.), svojevrsni nastavak Maturalca pa Ljubavni slučaj mačka Joje (1998.).
Napisala je i biografski roman (dokumentarnu prozu), knjigu Perešin, život i smrt (2001.) za koju je dobila Nagradu "Bili su prvi kad je trebalo", za najbolju prozu o Domovinskom ratu u 2001. Posljednja u nizu joj je knjiga Moj djed astronaut (2002.). Već desetak godina sudionica je Lidrana, mentorica za novinarski izraz, a dugi niz godina djelovala je kao jedan od mentora novinarske radionice u Školi naprednog stvaralaštva "Novigradsko proljeće".


Sadržaj:
Mario je dječak koji ide u VIII. a razred u Zagrebu. Njihova razrednica, Veronika Martić (zvana Perla) nastavnica je geografije i stroga je, ukočena i dosadna. Radnja počinje dan prije njihovog maturalca u Dubrovnik. Hrvoje cijelo vrijeme zove Maria na telefon i pita ga gluposti. Krenuli su sutra rano ujutro i cijelim putem pjevali i zabavljali se. S njima je išao i nastavnik tjelesnog Zvonko Stativa u kojeg je zaljubljena Ana koju obožavaju svi dječaci u razredu. U hotelu su im htjeli podmetnuti neke stare loše sobe, ali rješili su to operacijom „Zub“. Organizirali su i operaciju „Snimanje“ tj. snimanje Mirte i Ane sa balkona, ali ona nije uspjela. Prvi dan , u slobodno vrijeme, Mariovi prijatelji i on otišli su na kupanje i ostali predugo, pa nisu smjeli u disko. Bili su zaključani u sobu i spavanjem propustili večeru. Drugi dan išli su u obilazak Dubrovnika i navečer u disko. Dok se spremao, Smuki je slučajno plavim sprejem za kosu poprskao zid. Slika mu se svidjela, pa je nastavio šarati. Pošarao je i svog cimera Dadu, koji je zato dobio nadimak Freska. Pred ulazom u disko vidjeli su mladića koji je udario nečijeg fiću mercedesom. Pošto je mladić u disku preoteo cure Smukiju, on mu se osvetio tako što je vlasniku fiće dao registarske oznake mercedesa i pokazao vlasnika. Kad su se vratili u hotel bili su jako mokri, a bez sušila za kosu. Perla im je posudila svoje i dok su čekali da ga dobiju ugledali su ljubavnu poruku i ukrali je. Netko im je počeo ostavljati prijeteće poruke. Na kraju se ispostavilo da je to bio sam Smuki. Dani su postali tmurni i kišilo je, pa nije bilo više kupanja. Otišli su i u kino, gdje je Smuki zafrkavao Davora i Mirtu i zaradio šljivu. Smuki je nestao i nakon nekog vremena se vratio s ružama za nastavnicu i Mirtu kao znak isprike. Perla se potpuno promjenila,počela nositi mladenačku odjeću i prohodala sa Stativom. Zadnji dan dečki su okupili cijeli razred, uzeli njihove šampone za kosu i oprali zidove u kupaonici. U hotelu im je organiziran ispraćaj. Sutradan rano ujutro kretali su natrag u svoj grad Zagreb.

Književna vrsta:                                                                                                                                              Roman za mlade

Tema:                                                                                                                                                            Maturalac VIII.a razreda iz Zagreba

Mjesto radnje:                                                                                                                                              Zagreb, Mariova kuća, autobus, Dubrovnik, hotel, kino, plaža..

Vrijeme radnje:                                                                                                                                 Osamdesete godine 20. stoljeća

Glavni likovi:
Mario (pripovjedač) ide u VIII.a razred, dosjetljiv, kao i svi o ostali dječaci iz razreda voli Anu, Hrvojev cimer, pametan


Smuki                                                                                                                                                               šaljivac, voli cure, pravi se odrasliji od vršnjaka, piše prijeteće poruke samom sebi i cimeru Dadi, dosjetljiv


Ana                                                                                                                                                                          svi ju obožavaju, voli biti glavna, zaljubljena u Stativu


Veronika Martić                                                                                                                                    razrednica VIII.a, prije maturalca stroga, elegantna i dosadna, poslije se mjenja, nastavnica geografije, nadimci su joj Perla, Raska, Martićka…

Sporedni likovi:                                                                                                                                              Mirta, Davor, Stativa, Dado, Hrvoje, Željka i Neven, Maja, Iva, Mariova mama, sobarica, kuhari…

Jezik i stil: Djelo je pisano hrvatskin književnim jezikom laganim rečenicama razumljivim mladeži. Sadrži neke zagrebačke dijelektne riječi i mladenačke žargonizme.

Stilska sredstva
Epiteti:                                                                                                                                                       uzbuđeni (glas), drugačija (priroda), kratki, dugi (rukavi), deblja, tanja (vesta)…


Motivi:                                                                                                                                                              telefon, slušalica, glas, uzbuđenje, škola, prijatelj…


Personifikacija:                                                                                                                                                 „…ali se torba već nadula od stvari..“
„…jedna mi je ptičica šapnula…“


Metafora:                                                                                                                                                            „Kad dobro razmislim nisu ni one bile cvijeće.“

gladbit @ 14:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Chat
Više info
Brojač posjeta
103183
Programi

Zagreb

Smiley Face

Facebook
 
 
O autoru ovog bloga
  • Ime i prezime
    Marko Rosandić
  • Razred
    3. razred Srednje
  • Škola
    Prirodoslovna i grafička škola Rijeka
  • Grad
    Punat
  • E-mail
    Marko@Rosandic.net
  • Godine
    17
Index.hr
Nema zapisa.